V L A D I M I R   N A Z O R                       

O našem najdražem piscu i pjesniku

Uz monotone i naravno, naporne školske obveze bilo bi dobro da znate nešto o osobi po kojoj naša škola nosi ime, Vladimiru Nazoru. Vjerujte, poslužit će budete li pisali kakvu bilješku o piscu npr. za lektiru koju sutra morate predati. Pogledajte i pročitajte, možda već i ponešto znate o ovom briljantnom piscu i pjesniku.

Morate priznati, čovac je bio prava faca. Šalu na stranu, upregnite mozgiće i oči, upamtite neke osnovne podatke, a onda slobodno na kauč, udobno se smjestite i otvorite vrata Nazorovom književnom svijetu.

Rodio se u Postirama, malom mjestu na otoku Braču, u brojnoj obitelji upravnog činovnika. Na rodnom otoku svršio je pučku školu, a onda upisao klasičnu gimnaziju u Splitu, koju 1889. napušta i prelazi u «realku». Položivši maturu, 1894. godine, započinje studij prirodnih znanosti u Grazu (jedan je semestar studirao u Zagrebu). Radio je kao nastavnik i ravnatelj srednjih škola u Splitu, Zadru, Pazinu, Kopru, Kastvu, Sušaku i Zagrebu te kao upravitelj dječjeg doma u Crikvenici i Zagrebu.

U prosincu 1942. godine zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem odlazi u partizane. Tada je nastao njegov poznati dnevnik «S partizanima».

Kroz više od pedeset godina književnog rada, Nazor se ogledao u svim književnim vrstama i rodovima smatrajući književno stvaralaštvo jedinim pravim smislom svoga života.

Pisao je pjesme (lirske i epske), pripovijetke, romane, epske spjevove, knjige za djecu i omladinu, eseje, kritike, polemike, putopise, a bio je i plodan prevoditelj.

U književnosti se javio krajem XIX st. pjevajući o prirodi i čovjeku, ljubavi i ljepoti, zemlji i narodu. Prirodu doživljava kao božanstvo, raduje se njezinim ljepotama i pojavama.

Šuma, cvrčak, šikara, more, ali i čovjek-sanjar, borac i stvaratelj utkani su u Nazorove stihove i prozu.

Nazorova umjetnička riječ oplemenjena je humanim idejama o čovjekovu pravu za slobodan i sretan život.

Njegovo književno djelo golem je i šarolik mozaik složen od:

• lirskih i epskih pjesma (Lirika, Niz od koralja, Slavenske legende, Hrvatski kraljevi, Medvjed Brundo)
• pripovijedaka (Veli Jože, Istarske priče, Priče iz djetinjstva, Priče iz ostrva, iz grada i sa planine…)
• romana (Šarko, Pastir Loda).

Od Nazorova stvaralaštva za djecu posebno se izdvajaju njegove bajke: Halugica, Bijeli jelen i Kralj Albus.

O hrvatskom jeziku, za čiju se ravnopravnost i naziv zalagao, zapisao je:

«Htio sam biti glazbalo, na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cv' jeće
Rojevi r'ječi u govoru tvome. Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda kad me više biti neće».